Društvene znanosti

Sposobnost voljenja ima korijene iz razdoblja najranijeg djetinjstva

Klara Meštrović

Sposobnost za povjerenje, ljubav i uspješno nošenje u konfliktnim situacijama s voljenima, započinje u djetinjstvu, mnogo ranije nego što se prije smatralo. To je jedna od poruka članka iz Current Directions in Psychological Science, objavljenog od strane Udruge za psihološku znanost.

Vaša iskustva s majkom tijekom prvih 12 do 18 mjeseci života predviđaju vaše ponašanje u romantičnim vezama 20 godina kasnije, tvrdi psiholog Jeffry A. Simpson, uz suradnike W. Andrewa Collinsa i Jessicu E. Salvatore, sa Sveučilišta Minnesota. Prije nego uopće razvijete sposobnost pamćenja, prije nego što naučite jezik kojim bi ih opisali te načinima kojih niste ni svjesni, implicitni stavovi se već kodiraju u umu. Stavovi o tome kako ćete biti tretirani ili koliko ste vrijedni ljubavi i privrženosti.

Dok se ovakvi stavovi mogu promijeniti u novim vezama, introspekcijom i terapijom, u razdobljima stresa se stari oblici se ponovo vraćaju. Zlostavljano dojenče postaje obrambeni svađalica. Bebe, čije majke su bile pažljive i podržavajuće prevladaju ovakve probleme, sigurne u dobru volju druge osobe.

Ovo je "organizacijski" pogled na ljudski socijalni razvoj. Simpson objašnjava da ljudi pronalaze koherentan, prilagodljiv način, kako bi reagirali na trenutnu okolinu, ovisno o tome što im se dogodilo u prošlosti. Ono što vam se dogodi dok ste beba utječe na to kakvi ćete biti u odrasloj dobi. To nije nova ideja u psihologiji, ali nedostaju čvrsti dokaza koji bi to potvrdili.

U sklopu Minnesotinog longitudinalnog istraživanja rizika i prilagodbe, Simpson, Collins i Salvatore su ponudili dokaze za to, proučavajući povezanost odnosa majke i dojenčeta s ljubavnim vezama u odrasloj dobi, Ispitanici su bile majke 75-ero djece, slabijih prihoda, koje su promatrane od rođenja djeteta do njegovih ranih 30-ih, uključujući njihove bliske prijatelje i romantične partnere. Dok su još bila dojenčad, djeca su stavljena u neobične ili stresne situacije s vlastitom majkom, u svrhu proučavanja međusobne povezanosti. Od tada, pa sve do danas, su djeca, koja su danas odrasla, redovito dolazila na procjenu emocionalnog i socijalnog razvoja. Autori su se usmjerili na njihove sposobnosti i otpornost u prevladavanju konflikata sa školskim prijateljima, najboljim prijateljima i romantičnim partnerima.

Putem brojnih analiza, istraživanje je ponudilo dokaze tog ranog kodiranja, potvrđujući ranije psihologijske teorije. Njihovi rezultati odstupaju od ideja njihovih prethodnika. Psiholozi su započeli s razmišljanjem da je postojalo mnogo kontinuiteta u osobinama i ponašanju pojedinca tijekom vremena, kaže Simpson. Pronađena je mala, ali važna veza između dojenčadi u majčinim rukama i 20-godišnjaka u rukama svojeg partnera. Istraživači su tijekom godina zapazili da je često teže naći dokaze za stabilan kontinuitet, nego za promjenama u većini mjerila.

Simpson nam nudi dobre vijesti: “Ako utvrdite stare modele i verbalizirate ih te ako ste s privrženim, pouzdanim partnerom, imate mogućnosti da ispravite modele i promijenite ponašanje. Stari obrasci mogu biti prevladani. Izdane bebe mogu postati privržene. Nevoljeno dojenče može naučiti kako voljeti.

Izvor: Association for Psychological Science

Možda će vas zanimati