Hrvatska i znanost

Pametna država zna da treba uložiti u darovite pojedince

Press IRB

Pametna država zna da treba uložiti u darovite pojedince
Prof. Budak podsjetio je da je strategija predviđa sve potrebne korake od ranog dijagnosticiranja u vrtiću pa do profesionalne orijentacije kao i potpunu autonomiju učitelja u odabiru metode pomagala i načina rada. Dakako najteži korak je provođenje, ali to ne znači da ne možemo razviti poticajni sustav- zaključio je Budak. Referirajući se na slučaj Finske, prof. Budak je podsjetio da je tu riječ o kulturnoj politici i tradiciji. Finska je prije 20-30 godina imala isti problem i trebalo 30 godina rada na strategiji da taj sustav usavrši. 

Međutim, mi si takvu povlasticu ne možemo dopustiti jer je tih 20 godina već prošlo.

Ravnatelji zagrebačkih gimnazija Petar Mladinić, ravnatelj 5. gimnazije u Zagrebu i Josip Harcet, ravnatelj 15. gimnazije (MIOC) u Zagrebu, potvrdili su da im djeca dolaze jer ih usmjere roditelji i okolina te da oni kao škole sami razvijaju sustav rada s darovitom djecom zahvaljujući izvrsnim stručnjacima koji rade u njihovim školama.

Međutim, što je sa školama iz slabije razvijenih područja Hrvatske? U tim slučajevima brigu preuzimaju izvaninstitucionalni programi kao što su ljetne škole znanosti. No i u ovom slučaju roditelj je prepušten svojem izboru i vlastitoj prosudbi kvalitete istih, primoran sam doći do informacije i izdvojiti financijska sredstva koja bi omogućila da njegovo dijete dođe na školu. Sustav ne daje stipendiju.    

'Pokrijte nam barem putne troškove i sendvič'
Marko Košiček, mladi doktor znanosti s Instituta Ruđer Bošković i dugogodišnji popularizator znanosti te jedan od utemeljitelja Ljetne škole znanosti, upozorio je da takve programe vode volonteri entuzijasti koji nisu kvalificirani stručnjaci koji bi mogli detektirati je li riječ o nadarenoj ili izuzetno zainteresiranoj djeci. 

''Mi dajemo priliku onima iz manjih mjesta jer u manjim mjestima ne postoji dovoljno programa. Problem je što nemamo kvalitetnu podršku u svome radu. Svi smo volonteri i odričemo se svojih honorara kako bi takvi programi uopće mogli funkcionirati i kako bi djeci pružili šansu.'' Iz vlastitog iskustva olimpijca iz kemije potvrđuje kako u Hrvatskoj ne znače previše zapaženi rezultati na olimpijadi iz prirodnih znanosti, oni ne donose ni povlasticu za upis na željeni fakultet, dok se u Kini ili Japanu takve pojedince stipendira, omogućuje upis na studij po želji, dobivaju ponude za nastavak studija uz stipendiranje u SAD-u, itd. ''Ne očekujemo nekakve dočeke, ali barem da nam pokrijete trošak puta i sendviče.'' - zaključio je Košiček. 

Prof. Judaš se u svom zaključku nadovezao na i upozorio da sustav treba prepoznati i dati podršku postojećim kvalitetnim programima i razvijati ih. ''Uložite u obrazovno popularizacijske programe, a malo manje u znanstvene sajmove'' zaključio je Judaš.  

Učitaj još...

Možda će vas zanimati