Svemir i vrijeme

Objavljena nevjerojatna nova karta Mliječne staze

V.Č.

Upravo je bila dovršena jedna od najvećih studija naše galaksije. ATLASGAL pregled mapirao je ogroman povoj hladne prašine i distribucije plina u Mliječnoj stazi kako bi se omogućilo razumijevanje kako i gdje zvijezde nastaju.

Pregled je do sada proizveo 70 znanstvenih članaka i u zadnjoj objavi astronomi su kombinirali podatke pregleda sa opažanjima satelita Planck, Europske svemirske agencije. Članak, koji je izašao u Astronomy & Astrophysics detaljno je opisao lokaciju gustih regija u kojima se zvijezde oblikuju i ustanovio je preciznu stopu formiranja zvijezda za našu galaksiju: Mliječna staza formira 13 zvijezda mase jednake masi Sunca, svakih 10 godina.

Projekt je bio moguć zahvaljujući teleskopu APEX (eng. the Atacama Pathfinder EXperiment telescope) u Čileu, preteči naprednog teleskopa ALMA (eng. Atacama Large Millimeter/submillimeter Array), koji proučava svemir na valnim duljinama između infracrvenih i radio.

Dr. Carlos De Breuck, ESO APEX projektni znanstvenik, rekao je za IFLScience: ”Možemo imati detaljna opažanja naše galaksije zato što se nalazimo unutar nje. Tako možemo zumirati regije u kojima zvijezde nastaju.“

„Kada gledamo u nebo vlastitim očima, vidimo tamne staze unutar Mliječne staze. Te staze prašine su mjesto gdje se zvijezde formiraju.“

Razumjeti na koji način se naša galaksija promijenila te na koji način se i dalje mijenja vrlo je bitno kako bi se mogao dobiti cjeloviti cenzus tih regija u kojima se formiraju zvijezde. Posljednji katalog pokriva područje neba od 420 kvadratnih stupnjeva, što je više nego četiri puta veće područje pokriveno prvim ATLASGAL pregledom.

„To je ogromna količina podataka,“ dodao je De Breuck, „i to nasljedstvo će se protezati i dalje od samog kraja pregleda. Cjelokupni podaci ATLASGAL pregleda su učinjeni dostupnima ostalim astronomima. Svi iz zajednice sada mogu preuzeti te podatke. To je istovremeno predivno i znanstveno korisno.“

Iako je ATLASGAL pregled sada dovršen, to ne znači samo kraj, već i početak. „Sada se mnogo toga može učiniti. To je svestran, višestruko uprotrebljiv pregled. Pronašli smo mnogo malih zbijenih regija koje bi mogli popratiti pomoću ALMA teleskopa,“ kazao je De Breuck.

„ATLASGAL nam je rekao gdje da gledamo, gdje se nalaze zanimljive regije u našoj galaksiji. I možemo proučavati u detalje kako se te regije urušavaju i formiraju zvijezde. Možemo dobiti kinematiku plina, kako se uoloko giba.“

Popratna opažanja neće biti samo u submilimetarskim, nego i u ostalim valnim duljinama, koje će doprinijeti boljem razumijevanju ovih bitnih regija.

„[Različite vrste opažanja] direktno ilustriraju koliko snažno gledanje komplementarnih podataka između različitih opažanja može biti. Što vidite u jednoj valnoj duljini nije direktno ono što vidite u drugoj valnoj duljini,“ dodao je De Breuck.

Izvor: IFLScience!

Možda će vas zanimati