Anestezija ne gasi mozak, evo što se zapravo događa
Svjesne funkcije, poput percepcije i kognicije, ovise o koordiniranoj komunikaciji mozga, odnosno komunikaciji između talamusa i korteksa, u različitim frekvencijama između 4 i 100 Herza. Uobičajeni anestetik propofol svodi ovu komunikaciju na svega 1 Herz što je pokazala i nedavna studija.
Ovo otkriće znanstvenicima pruža model prema kojem mogu izravno izmjeriti točno vrijeme kada pacijenti ulaze u nesvjesno stanje, koliko su duboko u tom stanju i koliko se brzo mogu probuditi nakon što završi djelovanje propofola.
U studiji provedenoj na životinjama, istraživači su u mozak ugradili elektrode koje su izravno mjerile aktivnost mnogih pojedinačnih neurona i ritam u korteksu i talamusu. Primijetili su da su se oni neuroni koji su u normalnom stanju komunicirali frekvencijom od 7 do 10 puta u sekundi uključivali samo jednom u sekundi, ili manje, za vrijeme nesvjesnog stanja pod utjecajem propofola.
Istraživači su napravili detaljne simulacije ritma i vrhunaca komunikacije u pet regija: dvije u prednjem korteksu, dvije prema stražnjem dijelu i u talamusu. Osim što je pokazala na koji način propofol izaziva nesvjesno stanje, ova je studija pomogla istraživačima u objašnjavanju unificiranog iskustva svjesnosti.
„Čitav korteks mora raditi zajedno kako bi proizveo svjesnost. Jedna teorija o načinu na koji ovo funkcionira jest preko talamo-kortičnih petlji koje omogućuju korteksu da se sinkronizira. Propofol bi mogao razbiti normalne operacije tih petlji tako da ih hiper sinkronizira u produljenim donjim stanjima. On ometa mogućnost korteksa da komunicira“, rekao je jedan od autora studije, Earl Miller.
Ova studija o promjenama ritma mozga mogla bi unaprijediti sigurnost pacijenata pod anestezijom jer su ti ritmovi izravno vidljivi na EEG uređajima u operacijskoj sali. Ova je studija također pokazala da stimuliranje talamusa s pulsom visoke frekvencije od 180 Hz poništava učinke propofola. Izvor: Science Daily