Mladi se suočavaju s propuštanjem prilika tijekom pandemije
Novi rad koji prikazuje iskustva studenata koji su nekoga izgubili tijekom pandemije COVID-19 pokazuje da, iako je malo njih izravno doživjelo blisku smrt, svi su izgubili nešto što je utjecalo na njihove živote.
Istraživači su prikupljali priče kao dio zadataka u kojima su studenti razmišljali o svojim najranijim i najznačajnijim gubicima u vezi s COVID-19. Iako je nekoliko sudionika spomenulo ožalošćene smrti, većina je govorila o onome što se često naziva "gubicima u sjeni", rekao je Raven Weaver, docent na Odjelu za ljudski razvoj Sveučilišta Washington State.
Izraz "gubitak sjene", koji je skovao tanatolog Cole Imperi, odražava gubitke u životu, a ne gubitak života. Te vrste gubitaka uključuju gubitak društvenih iskustava, kao što su odlazak na nogometne utakmice ili zabave, neviđanje s obitelji ili prijateljima osobno ili veće događaje poput otkazivanja vjenčanja. Studenti su, međutim, nastojali minimizirati te gubitke.
"Ideja samooslobođenja bila je vrlo česta", rekao je Weaver. "Rekli bi stvari poput 'Bio je to gubitak, ali ne i smrt, tako da to ne bi trebalo biti velika stvar.' Postoji osjećaj da ne bismo trebali žaliti za manjim gubicima. Ali moramo priznati da je razgovor o manjim gubicima zdrav i da može koristiti našem mentalnom zdravlju."
Nada se da će nalazi u ovom radu i naknadno istraživanje pomoći u informiranju službenika i zdravstvenih djelatnika u institucijama poput škola i sustava mentalnog zdravlja kako bi se bolje pomoglo mladim odraslim osobama da se prilagode novonormalnoj situaciji.
"Željeli smo da studenti naglase što osjećaju i kako se snalaze", rekao je Weaver. "Mi kao društvo ne govorimo često o tome, ali postoji napredak u normalizaciji razgovora o smrti, gubitku i tuzi."
Ovaj istraživački zadatak osmišljen je tako da obuhvati nijanse povezane s COVID-19. "Smrt i gubitak su sveprisutni u našim životima i istaknutiji su na način na koji nisu bili prije početka pandemije", rekao je Weaver. "Sada počinjemo normalizirati smrtne slučajeve u razgovorima."
Jedan od najvećih izazova za studente u studiji bila je nemogućnost komuniciranja s voljenima na "normalan" način.
"Bilo je teško pročitati iskustva učenika da se ne mogu osobno oprostiti, da su posjetili starački dom i razgovarali kroz prozor ili razgovarali samo putem tehnologije", rekao je Weaver. "Ali razgovor o tim iskustvima pomaže ljudima. To je ono na čemu radimo."
Izvor: Death Studies