Utjecaj kretanja na rizik od srčanih i moždanih udara kod zdravih i kod srčanih bolesnika
Povišeni krvni tlak, više razine kolesterola i dijabetes povećavaju rizik od srčanih bolesti. No, nedavna je studija pokazala da povećane razine fizičke aktivnosti mogu smanjiti rizike od srčanih udara i općenito smrtnost.
“Prijašnja su istraživanja pokazala da napredak u fizičkoj aktivnosti može biti koristan za zdravlje. No, te su studije bile izvođene na općoj populaciji. U našoj smo se studiji fokusirali na slične efekte kod pojedinaca s faktorima kardiovaskularnog rizika, poput visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola i dijabetesa”, objasnila je jedna od autorica studije, dr. Esmée Bakker.
Ova je studija obuhvatila 88 320 osobe koje su prošle fizikalne preglede i ispunjavale upitnike o svojoj povijesti bolesti i promjenama u životnom stilu uključujući i fizičku aktivnost. Ovi su upitnici bili ponovljeni nakon pet godina.
Ispitanici su zatim podijeljeni u pet skupina prema promjenama u razinama fizičke aktivnosti kroz pet godina. Sedam godina od prvih procjena istraživači su analizirali podatke o kardiovaskularnim bolestima i smrtnosti ispitanika.
Na početku studije 18 502 ispitanika je imalo visoki tlak, povišeni kolesterol i/ili dijabetes. Prosječna dob tih ispitanika bila je 55 godina. Pokazalo se da je kod ispitanika koji su unijeli umjerene ili velike promjene u svoju razinu fizičke aktivnosti, rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti ili smrti bio za 30% manji nego kod onih čije su razine fizičke aktivnosti ostale niske.
Ostatak od 69 808 ispitanika nije imao visoki krvni tlak, povišeni kolesterol ili dijabetes na početku studije. Prosječna dob ove skupine bila je 43 godine. Ovdje se pokazalo da su ispitanici kod kojih je razina fizičke aktivnosti opala imali 40% veće šanse za razvoj kardiovaskularnih bolesti ili smrt, u usporedbi s onima koji su ostali jednako aktivni kao i prije.
“Naša studija pokazuje da, kako bi spriječili srčane i moždane udare i produžili život, zdravi pojedinci moraju održavati razine fizičke aktivnosti, dok oni kod kojih već postoji faktor rizika moraju postati aktivniji.
Ovi su pokazatelji najizraženiji kod ljudi koji su na početku studije živjeli sjedilačkim životom, što znači da oni koji su neaktivni imaju najveće dobrobiti”, zaključila je Bakker. Izvor: European Society of Cardiology