ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Hobotnice jedinstvene po načinu lova, društvenim vještinama i parenju

Za razliku od većine hobotnica koje se na plijen bacaju sa svojih svih osam krakova, tropska hobotnica suptilno potapša svoj plijen po ramenu i namami ga u svoj zagrljaj.

„Nisam nikada vidio takvo što“, kaže Roy Caldwell, pomorski biolog i profesor integrativne biologije sa Sveučilišta u California, Berkeley. „Hobotnice obično nasrću na svoj plijen ili nabadaju po rupama dok ne nađu nešto. Ali kada ova hobotnica s distance uoči škampa, dodirne ga sa suprotne strane od sebe i tako ga ili prestraši pa on sam krene u njen zagrljaj ili ga jednostavno zgrabi.“

Društvenjak sklon grubom spolnom odnosu

To stvorenje zovu još i velikom tihooceanskom prugastom hobotnicom, poznato je i kao jedna od društvenijih vrsta hobotnica. Dok se ostale vrste pretežno kreću same, ova vrsta je uočena u grupama i do 40 jedinki blizu obala Nikaragve i Paname.

Od drugih se vrsta razlikuje i po navikama razmnožavanja. Kod drugim slučajevima mužjaci dijele sjeme sa ženkom držeći udaljenost za dužinu svojih krakova u slučaju da ženka odjednom postane agresivna ili gladna. Proučavajući njihovo ponašanje u zatočeništvu, primijećeno je da tihooceanske hobotnice u nekim slučajevima pri parenju kohabitiraju u istim šupljinama najmanje nekoliko dana dok traje parenje, s vrlo malo pokazatelja agresivnog ponašanja.

No, zato prakticiraju grubi spolni odnos. Pare se tako da međusobno prislone krak o krak i otvor na otvor. Ženke se često pare i nose jaja kroz nekoliko mjeseci, dok kod većine poznatih vrsta hobotnica ženke ugibaju nakon jednog legla.

Malo poznati podaci o hobotnicama

Jedinstveni način ponašanja tihooceanskih hobotnica zapravo su pokazatelj koliko je malo poznato o hobotnicama uopće, kaže Caldwell. Njihovo ponašanje i neurobiologija su bili predmetom opsežnih istraživanja, ali većina njih odnosila se samo na nekoliko vrsta hobotnica od ukupno više od 300 vrsta diljem svijeta.

„Postoji mnogo vrsta hobotnica s time da mnoge od njih nisu uočene u prirodi, pa tako nisu ni istražene“, pojasnio je Caldwell. On je sa svojim suradnicima, Richardom Rossom s California Academy of Sciences i doktorandicom UC Berkeleya s instituta Monterey Bay Aquarium Christine Huffard, objavio rezultate istraživanja 12. kolovoza u časopisu PLOS ONE. Četvrti suradnik, panamski biolog Arcadio Rodaniche, velik je dio netipičnog ponašanja uočio još 1970. godine, proučavajući ulovljene hobotnice u slanim bazenima. Njihovo ponašanje toliko je bilo u suprotnosti s opće prihvaćenim obrascima ponašanja za hobotnice da nije mogao objaviti više o tome osim jednog sažetka, budući da vrsta još uvijek nije službeno opisana i nije joj dodijeljeno znanstveno ime.

Očekivanja o „stanovnicima bezdana“

I Caldwell je sumnjao u kratak opis ponašanja hobotnice i na tu je vrstu naišao tako što je zapravo istraživao njenog manjeg rođaka s pacifičkih obala središnje Amerike, Octopus chierchiae. Obje su vrste „harlekinske“ hobotnice, prozvane tako zbog svojih polutrajnih pruga i pjega. No ova hobotnica živi na dubini između 40 i 50 metara, na muljevitim i pjeskovitim ravnim predjelima u blizini ušća rijeka, vjerojatno u praznim školjkama i otvorima u stijenama. Ženke narastu na nešto manje od 7 centimetara, a mužjaci do 4,5 centimetra.

Ross i Caldwell su za potrebe istraživanja, između 2012. i 2014. godine, od trgovaca kupili 24 primjerka hobotnica i promatrali ih u laboratorijima u California Academy i UC Berkeley. Ross ih je čak i izložio posjetiteljima koji su mogli svjedočiti parenju nekoliko parova i polaganju jaja.

„Za mene je promatranje i bilježenje podataka o jedinstvenoj kohabitaciji, načinu lova i ponašanju prilikom parenja u slučaju ove fascinantne hobotnice toliko uzbudljivo – gotovo jednako kao da gledam kako kriptozoologija postaje stvarna zoologija“, izjavio je Ross. „To nas podsjeća koliko još imamo za učiti o zagonetnom svijetu glavonožaca“.

„Svaki put kada se proučava druga vrsta hobotnice, moramo redefinirati naše teorije o njihovom ponašanju jer se ispostavlja da većina njih ne ispunjava očekivanja o „stanovnicima bezdana“.“, rekao je Huffard.

Stotine mladih hobotnica

Biolozi su promatrali kako u tom umjetnom okolišu ženke nose jaja do šest mjeseci i liježu na njima do osam mjeseci. Čak i nakon što su se jaja izlegla, ženke su nastavile s hranjenjem, parenjem i izlegle su još stotine jaja, što je još jedan neuobičajeni obrazac ponašanja.

Velika tihooceanska prugasta hobotnica mogu imati veliki kontrast boja i uzoraka koji variraju od blijedih do tamnih crvenkastosmeđih nijansi, pa do skroz crnih s bijelim prugama, a mogu imati i mrlje s glatkim i nejednakim teksturama kože.

„Kada jedna drugoj pokazuju svoje kontrastne pruge i mrlje, one zasigurno reagiraju na njih, što njihove boje čini važnima za život u grupi.“, pojasnio je Caldwell. „Unatoč tome što toleriraju jedna drugu i ponekad se udruže, ipak mislim da nisu izrazito društvene. Kako su zapravo razvile obrazac ponašanja koji se radikalno razlikuje od ostalih vrsta hobotnica mogli bismo odgonetnuti samo ako bismo promatrali kontekst u kojem do njega dolazi u njihovom prirodnom okruženju.

Izvor: University of California - Berkeley

Podijeli.