ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Bebe počinju učiti jezik od svojih majki već u utrobi

Odavno je poznata činjenica da su bebe od prenatalnog razdoblja pa sve do druge godine života pravi mali strojevi za učenje.

Od trenutka kada fetus postane sposoban čuti majčin glas i zvukove izvana, što je otprilike u četvrtom mjesecu trudnoće, roditelji i okolina su u stanju simulirati i razvijati dječji intelektualni potencijal. Djeca koja su prenatalno stimulirana kasnije imaju poboljšane jezične sposobnosti, bolje i brže svladavaju vještinu čitanja, imaju viši IQ, poboljšanu razinu apstraktnog mišljenja te dobar osjećaj ravnoteže, orijentacije u prostoru, ritma i intuicije.

Fascinantna je novost da su bebe čak i prije rođenja sposobne apsorbirati riječi iako još nisu ni blizu mogućnosti interpretacije istih. Naime, znanstvenici su otkrili da su bebe tek nekoliko sati stare u stanju razlikovati materinji od stranog jezika. Studija je pokazala da su djeca u stanju apsorbirati jezik dok su još u utrobi, ranije nego što se to prije mislilo.

Osjetilni i moždani mehanizmi za sluh se razvijaju kroz 30 tjedana gestacijske dobi (odnosno trudnoće), koja u prosjeku traje 37 do 42 tjedna. Nova studija pokazuje da tijekom zadnjih 10 tjedana trudnoće nerođene bebe slušaju govor svoje majke te su po rođenju u stanu pokazati što su čule.

„Majka je ta koja prva vrši utjecaj na razvoj djetetova mozga“, kaže Particia Kuhl, koautorica i sudirektorica Instituta za znanosti o učenju i mozgu Sveučilišta u Washingtonu. „Zvuci vokala u njenom govoru su najglasnije cjeline te se fetus na njih ukoči.“

Ranije su istraživači tvrdili da su novorođenčad već pri dolasku na svijet spremna za učenje i počinju razlikovati jezične zvukove, ali nije postojalo dokaza da učenje jezika započinje već u majčinoj utrobi.
„Ovo je prva studija koja pokazuje da fetusi u prenatalnoj fazi uče specifične zvukove govora majčinog jezika“, tvrdi Christina Moon, vodeća autorica i profesorica psihologije na „Pacific Lutheran University“ u Tahomi, Washington. „Ova studija je pomakla mjerljive rezultate iskustva sa zvucima govora sa 6 mjeseci starosti djeteta na prenatalno doba.“ Ovi rezultati će biti objavljeni u idućem broju časopisa Acta Paediatrica.

Novorođenčadi, njih 40, miješana skupina dječaka i djevojčica starih otprilike 30 sati, je bilo proučavano u Tahomi i u Stockholmu, u Švedskoj. Dok su još bila u inkubatoru, djeca su slušala zvukove govora na svom materinjem jeziku i na stranom jeziku. Njihov interes za zvuk je bio zabilježen prema tome koliko dugo su sisala „dudu“ koja je bila spojena na računalo koje je mjerilo bebine reakcije na zvukove. Duže ili kraće sisanje, ovisno o poznatom odnosno nepoznatom zvuku, je dokaz prenatalnog učenja jer ukazuje da bebe mogu razlikovat zvukove koje su čule u utrobi. U obje zemlje, bebe su po rođenju sisale duže za vrijeme puštanja slušanja stranog jezika nego što su to činile za vrijeme slušanja materinjeg jezika.

Bebama treba poticaj za pamćenje materinjeg jezika. Bilo kakva verbalna komunikacija s okolinom ili čak izravno obraćanje djetetu pomaže u razvitku njegove auditorne memorije. Ako određeni obrasci komunikacije budu češće ponavljani, nerođeno dijete će ih zapamtiti. Ako buduća majka zadnja dva mjeseca trudnoće na glas svaki dan pročita istu dječju priču ili pjesmu, beba će po rođenju moći prepoznati iste govorne obrasce.

Također, kod roditelja koji su često asocijativnom metodom povezivali određene akcije s riječima, dijete je te riječi vrlo rano znalo izgovoriti te ih povezati sa samom akcijom. Na primjer, pri igranju ili promatranju tuđe igre, takvo dijete bi govorilo „igra“ ili kad čuje lajanje psa reklo „laje“.

Na koncu, istraživači tvrde da su novorođenčad „najbolji učenici“ te otkrivanjem kako uče se može otvoriti novi pogled na pojam cjeloživotnog učenja. „Pokušavamo shvatit koliko čarobnim oni taj rad čine sebi što odrasli ne mogu“, kaže Kuhl. „Ne smijemo potratiti tu ranu znatiželju.“

Izvor: University of Washington

Podijeli.