ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Poznavanje slabosti učenika kao važan alat profesora

Kad bi morali objasniti što uzrokuje izmjene godišnjih doba, biste li mogli? Začuđujuće, istraživanje je pokazalo da čak 95% ljudi, uključujući i studente završnih godina studija, pogrešno vjeruje da su godišnja doba rezultat položaja Zemlje.u odnosu na Sunce.

Pravi je odgovor, kažu znanstvenici, u Zemljinoj osi koja je nagnuta s obzirom na njenu putanju. Kada je ona nagnuta prema unutra, Sunce se nalazi više na nebu što rezultira izravnom svjetlosti koje je tada više, dužim danima i višom temperaturom. Udaljenost ne igra ulogu. Zapravo, najbliže smo Suncu usred zimskog razdoblja, tijekom prvog tjedna siječnja.

Zašto toliko ljudi misli da je odgovor na pitanje udaljenost? Philip Sadler, viši predavač na Odsjeku za astronomiju na Sveučilištu Frances W. Wright, kaže da se odgovor krije u samim profesorima.

Sadler je s kolegama testirao 181 profesora fizike i 10 000 njihovih učenika u srednjim školama u svrhu ovog neobičnog istraživanja. Zajedno su dokazali da je većina profesora koja odlično poznaje materiju sposobna predvidjeti koji su to pogrešni odgovori koje bi njihovi učenici mogli dati na neka pitanja. Učenici najviše uče upravo od takvih profesora. Istraživanje je detaljnije opisano u izdanju časopisa American Educational Research Journal prošlog mjeseca pod naslovom „Utjecaj razumijevanja  profesora kod učenika fizike srednjih škola“ (TheInfluenceofTeachersKnowledgeonStudentLearninginMiddle-SchoolPhysicalScienceClassrooms).

Sadler je objasnio da je skupina istraživača otkrila da je kod činjenica koje smatramo općepoznatima u znanosti, znanje profesora jako važno. Ako profesori ne poznaju činjenice, ne mogu ih kvalitetno ni prenijeti učenicima. No kod učenika koji vole postavljati puno pitanja, ni potvrda da njihov profesor poznaje točno znanstveno objašnjenje, ne garantira da će učenik svladati materiju.

Sadler je kao još jedan primjer naveo pitanje što se događa kod svjetiljke kada je žica za dovod struje pritisnuta.

„Učenici srednjih škola odgovorili su da ako je žica jako pritisnuta, svjetlost postaje slabija, bez obzira na to što su i prije znali stati na žicu ili ju prikliještiti stolicom i tada se ništa ne bi dogodilo”, kazao je Sadler. “Njihovo teoretsko poznavanje načina na koji svijet funkcionira uključuje i zamisao da je struja poput vode koja teče kroz crijevo za polijevanje. Ako je ono pritisnuto, manje će struje doći do drugog kraja. Čini se da kod većine znanstvenih poimanja, učenici i studenti dolaze u učionicu s već stvorenim pretpostavkama u znanosti. One su često pogrešne.”

Kako bi profesori mogli pomoći učenicima da shvate da su njihove pretpostavke pogrešne, prvo ih moraju poznavati. Sadler je kreirao testove s pitanjima s više mogućih odgovora. Pitanja su vezana upravo uz pretpostavke učenika o nekim znanstvenim zakonitostima. Uključeno je i ovo u kojem učenici poimaju struju kao vodu. Profesori su morali dati točan odgovor na pitanje, a onda i odgovor za koji misle da bi njihovi učenici odabrali. Test su kasnije rješavali učenici i to tri puta kroz godinu kako bi se vidjelo je li se njihovo znanje poboljšalo.

Rezultati kažu da su najviše napredovali učenici onih profesora koji su najbolje predvidjeli njihove pogrešne odgovore.

Sadler kaže da nitko do sada nije vršio istraživanje na ovaj način i da se i prije testova moglo zaključiti kako su najbolji profesori upravo oni koji su mogli predvidjeti zablude svojih učenika.

Sadler i kolege napravili su niz testova koja pokrivaju učenike od vrtićke dobi do srednjoškolaca. Dostupni su svima na inernetu.

Svi smo mi imali profesore koji su bili izvrsni poznavaoci gradiva koje predaju, no kao prenosioci znanja nisu se baš iskazali. Jedan od razloga je taj što nisu znali što se krije u glavama njihovih učenika, iako su vjerojatno i sami u toj dobi imali iste krive ideje i predodžbe o nekim znanstvenim pitanjima. Poznavanje zabluda učenika jedan je od alata kojim bi se trebao služiti svaki profesor znanosti.

Sadler kaže kako ovdje vrijedi izjava američkog komičara i filozofa Willa Rogersa koja kaže: „Nije problem ono što ne znaju, već ono što znaju, a što nije točno.“

U svakom slučaju, istraživanje dokazuje da titula profesora, pa čak ni samo znanje, nije ključan preduvjet da bi netko bio izvrstan profesor. Ono što profesora čini iznimnim je njegova mogućnost pedagoškog pristupa krivoj percepciji učenika i studenata kako bi im pomogao shvatiti ono što je zapravo točno. Dakle, važno je ispravljati kriva tumačenja. No profesor bi trebao moći prepoznati što je to u glavama učenika i studenata što ih navodi na krive ideje kako bi ih mogao i ispraviti. Već nam je bilo poznato da “nije svaki profesor za profesora“, a sada je razlika između izvrsnih i osrednjih i znanstveno utvrđena.

Izvor: Harvard Gazette

Podijeli.