ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Pomoću teleskopa APEX osvjetljena vječna tama

U Svemiru, gusti oblaci plina i prašine su rodilišta novih zvijezda. U vidljivom spektru, ova prašina je mračna i skriva zvijezde koje su iza nje. I to toliko da kada je astronom William Herschel 1774. godine promatrao jedan takav oblak u zviježđu Škorpiona, mislio je da se radi o predjelu bez zvijezda te je navodno izjavio: „Uistinu je tamo rupa na nebu!“

Kako bi bolje razumjeli stvaranje zvijezda, astronomi trebaju teleskope kojima mogu promatrati objekte na dužim valnim duljinama, poput submilimetarskih duljina na kojima tamna zrna prašine sjaje, a ne apsorbiraju svjetlost. APEX, na visoravni Chajnantor u Čileanskim Andama, najveći je teleskop s jednim tanjurom koji koristi submilimetarske valne duljine na južnoj hemisferi te je idealan za astronome koji proučavaju rađanje zvijezda na ovaj način.

U zviježđu Oriona (Lovac), 1500 svjetlosnih godina daleko od Zemlje, Orionov kompleks molekularnih oblaka je Zemlji najbliže područje stvaranja masivnih zvijezda. Sadrži čitavo blago sjajnih maglica (nebula), tamnih oblaka i mladih zvijezda. Nova slika pokazuje samo djelić ovog prostranog kompleksa u vidljivom spektru, a zaslikana je pomoću APEX-a te je u briljantnim narančastim tonovima koji kao da su zapalili oblake. APEX-ovi užareni čvorovi često odgovaraju mračnijim pojasevima pri vidljivom svjetlu što je očiti znak gustog oblaka prašine koji apsorbira vidljivu svjetlost, ali sjaji na submilimetarskim valnim duljinama, a moguće je da je i mjesto stvaranja zvijezda.

Sjajni dio ispod sredine fotografije je maglica NGC 1999. Ova regija je, kada je promatrana u vidljivom spektru, ono što astronomi nazivaju refleksijskom maglicom, gdje se blijedoplavi sjaj pozadinskog zvjezdanog svjetla reflektira od oblaka prašine. Maglicu uglavnom osvjetljava visokoenergetsko zračenje mlade zvijezde V380 Orionis koja je u njenom srcu. U središtu maglice je tamni pojas, koji se još bolje može vidjeti na dobro poznatoj fotografiji NASA-inog i ESA-inog Hubble Space teleskopa.

Takav tamni pojas bi inače ukazivao na gusti oblak svemirske prašine, koji iza sebe skriva zvijezde i maglicu. No na ovoj fotografiji možemo vidjeti da pojas ostaje upečatljivo taman, čak i kada dodamo APEX-ova promatranja. Zahvaljujući tim APEX-ovim promatranjima, udruženima s infracrvenim promatranjima drugih teleskopa, astronomi vjeruju da je taj pojas zapravo rupa ili šupljina u maglici koju je napravilo istjecanje materijala iz zvijezde V380 Orionis.

Orionovu maglicu zagrijava ultraljubičasto zračenje malog zvjezdanog jata zvanog Trapez. I sama OFrionova maglica se probija kroz mnogo veći oblak (divovski molekularni oblak) koji sadrži 500,000 Sunčevih masa plina i prašine. Vidljiva je dalekozorom, a između studenog i ožujka i golim okom.

Izvor: ESO

Podijeli.