ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Je li tvoja religija spremna na upoznavanje s vanzemaljcima?

Na filmovima često gledamo susrete ljudi s bićima s drugih planeta. Međutim, što bi se dogodilo kada bismo imali neoborive dokaze da oni postoje? U nastavku pročitajte tekst profesora Davida A. Weintrauba i saznajte njegovo mišljenje o tome koliko će se stvari promijeniti u teološkom pogledu.

Što nakon čvrstih dokaza o postojanju života izvan Zemlje?

Kako će ljudska vrsta reagirati nakon što nam astronomi dostave čvrste znanstvene dokaze o postojanju života izvan planete Zemlje? Nema više nagađanja. Nema više pitanja. Onog trenutka kada znanstvenici objave takvo otkriće, sve će se promijeniti. Osim toga, filozofije i religije će također morati dodati neke nove podatke.

Traženje znakova života

Astronomi su do sada otkrili tisuće planeta koje kruže oko drugih zvijezda. Sudeći po broju dosadašnjih otkrića, otkrit će ih još milijune do kraja ovog stoljeća.

Već su pronašli stvarne planete, a astronomi sada traže i naše biološke susjede. Narednih pedeset godina će se pokrenuti zanimljive i detaljne studije o milijunima planeta, a tražit ćemo dokaze o prisutnosti života na površini tih planeta, ispod njihove površine ili u njihovoj atmosferi.

Vrlo je vjerojatno da će ga astronomi i pronaći. Usprkos činjenici da više od jedne trećine ispitanika iz Amerike vjeruje da su vanzemaljci već posjetili Zemlju, prvi dokaz života izvan naše planete vjerojatno neće biti radio signali, mali zeleni ljudi ili leteći tanjuri. Umjesto toga Galileo iz 21. stoljeća će velikim teleskopom od 50 m u dijametru prikupiti svjetlo iz atmosfere udaljenih planeta i tražiti tragove biološki značajnih molekula.

Astronomi takvo svjetlo spektrometrima filtriraju iz daleka, a spektrometri su prizme koje koriste naprednu tehnologiju da bi svjetlo razbile u mnoštvo raznolikih valnih dužina. Traže nešto što bi ih uputilo na dijelove tragova molekula koje u atmosferi u kojoj nema bića ne bi postojale u izobilju. Spektroskopski će nam podaci reći je li okoliš neke planete izmijenjen na način koji ukazuje na prisutnost bioloških postupaka.

Ako nismo sami, tko smo onda mi?

Ako bi se u svjetlosnom spektru udaljene planete otkrila kemikalija koju mogu proizvesti samo bića, ljudska vrsta bi dobila priliku da ispiše novu stranicu u knjizi znanja. Više nećemo nagađati o tome postoje li u Svemiru druga bića. Znat ćemo da nismo sami.

Potvrdan odgovor na pitanje Postoji li život drugdje u Svemiru, a ne samo na Zemlji?" odmah bi postavio ključna i izuzetno važna kozmetološka pitanja o našem mjestu u Svemiru. Ako postoje i druga vanzemaljska bića onda moja religija i moja religijska vjerovanja i praksa možda ni nisu univerzalni. Ako moja religija nije univerzalno primjenjiva na sva druga vanzemaljska bića, možda ju ne trebate nuditi ovima na Zemlji, a pogotovo ne prisiljavati ih da je prihvate. Na kraju krajeva, možda naučimo neke važne lekcije koje se ovdje kod nas mogu primijeniti ako se samo razmotri mogućnost života izvan naše planete.

U svojoj sam knjizi istraživao svete knjige najzastupljenijih svjetskih religija, i tražio sam što svaka religija kaže o jedinstvenosti ili nejedinstvenost života na Zemlji i kako bi se, ako bi se ikako, određena religija primijenila na drugim planetima u udaljenim dijelovima Svemira.

Mogu li vanzemaljci biti kršćani?

Proučimo malo naizgled jednostavno, ali zapravo izuzetno složeno teološko pitanje: mogu li vanzemaljci biti kršćani? Ako je Isus umro kako bi otkupio ljudski rod od grijeha u kojem se ljudi rađaju, otkupljuju li Isusova smrt i uskrsnuće na Zemlji i druga bića od sličnog grijeha? Ako da, zbog čega su vanzemaljci grešni? Je li vjera u svakom dijelu prostora i vremena Svemira? Ili, može li život postojati u dijelovima Svemira bez grijeha, a samim time i bez otkupljenja i bez potrebe za kršćanstvom? Javljaju se mnogi različiti odgovori na ta pitanja koja uključuju teologiju kršćana. Kršćani ni jedno od njih ne smatraju sasvim zadovoljavajućim.

Mormonski svjetovi

Mormonske svete knjige jasno uče da postoje drugi naseljeni svjetovi i da „su njihovi nasljednici rođeni sinovi i kćeri Božje" (Doktrina i Savezi 76:24). Ipak, Zemlja je za mormone odabrani svijet, jer je Isus, kako oni tumače, živio i bio razapet samo na Zemlji. Pored toga, razumijevanje te religije može se postići samo ciljevima za života na Zemlji, a ne za života na drugim svjetovima. Stoga, za mormone Zemlja možda nije fizički centar Svemira, ali je odabrano mjesto u Svemiru. Takav pogled upućuje na to da su svi drugi svjetovi na neki način manji svjetovi od Zemlje.

Bahaizam bez naklonosti

Pripadnici vjere bahaizam imaju takav pogled na Svemir da oni nemaju naklonost prema Zemlji niti zamjeraju Zemlji kao posebnom mjestu, nisu su za ili protiv ljudi kao posebno razumne vrste. Pravila bahaizma (ujedinjavanje društva, udaljavanje od predrasuda, jednake mogućnosti za sve ljude, otklanjanje siromaštva) tiču se ljudi na Zemlji. Vjernici koji pripadaju bahaizmu bi očekivali da svako biće, bilo gdje u Svemiru, štuje istog Boga kao i ljudi, ali da to radi u skladu s vlastitim načinima specifičnim za svoj svijet.

Svjetlosnim godinama dalje od Meke

Stupovi vjere za muslimane zahtijevaju od vjernika da se mole pet puta dnevno, okrenuti prema Meki. Pravilno određivanje smjera u kojem se nalazi Meka bi bilo izuzetno teško na planeti koja se brzo vrti, a od Zemlje je udaljena milijunima svjetlosnih godina, te vjera s drugog svijeta tu možda neće imati nikakvog smisla. Ipak, riječi iz Kur'ana nam kažu da „Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zemlji" (13:15) Mogu li muslimani na Zemlji prihvatiti da je religija koju je donio Muhamed namijenjena samo ljudima na Zemlji i da bi drugi svjetovi imali svoje vlastite poslanike?

Astronomi – razbijači paradigmi

U određenim su trenucima u povijesti otkrića astronoma vršila ogroman utjecaj na kulturu ljudi. Starogrčki astronomi su pokazali da Zemlja nije ravna, premda su mnogi tada odabrali da ne primjenjuju to znanje. Renesansni učenjaci Kopernik i Galileo su pokazali da se Zemlja okreće oko Sunca i da ljudi nisu u središtu Svemira. Edwin Hubble je u 20. stoljeću eliminirao ideju da Svemir ima ikakvo središte. On je pokazao da ono što Svemir ima jest početak u vremenu i (tada bizarno) da se Svemir, osnova trodimenzionalnog prostora, širi.

Jasno je da se astronomi ne šale kada svijetu nude nove ideje. Još jedna takva nova ideja koja ruši paradigme bi mogla biti sadržana u svjetlu koje sada stiže do naših teleskopa.

Bez obzira na to koja (a)teološka pozadina informacijama skrbi vašu teologiju, možda ćete se zapitati nad podacima koje će astronomi iznijeti religijama u bliskoj budućnosti. Morat ćete postaviti pitanja: „Je li moj Bog zapravo Bog cijelog Svemira?" i „Je li moja religija zemaljska ili univerzalna religija?". Dok ljudi rade na pomirenju otkrića života izvan Sunčevog sustava sa svojim teološkim i filozofskim pogledima na svijet, prilagođavanje vijestima o životu izvan Zemlje neće biti prijatno, a možda će čak biti i razarajuće.

Izvor: The Conversation

Podijeli.