ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Voyager1 je napustio Sunčev sustav - ovaj put zaozbiljno

Voyager 1 je u posljednje vrijeme glavna novost, a onda nije. Znanstvenici kao da se nisu mogli odlučiti gdje se ova letjelica nalazi. Srećom, zahvaljujući solarnoj eksploziji, dobili su dokaze zahvaljujući kojima znamo da je Voyager 1 ušao u međuzvjezdani prostor.

Voyager 1 smo počeli smatrati letjelicom koja uzalud diže uzbunu. Razlog tome bile su izjave znanstvenika koji su iznova tvrdili da je napustio Sunčev sustav, a onda se predomislili i izjavili da još uvijek nije u potpunosti ušao u međuzvjezdani prostor. Sada istraživači tvrde kako novi dokazi pokazuju da je Voyager zaista napustio područje djelovanja Sunca i tako postao prva ljudska tvorevina koja je dospjela do međuzvjezdanog prostora.

Voyager 1, lansiran 1977. godine, velikom se brzinom udaljava od nas. Svake godine proputuje udaljenost koja se može odrediti kao dužina jednaka 3,5 puta udaljenosti između Zemlje i Sunca. Prema istraživanjima, sada se nalazi na oko 18,2 milijardi km od Zemlje - mnogo je dalje nego što je bio i jedan čovjek poslan u Svemir. (Njegov brat blizanac, Voyager 2, lansiran više od mjesec dana prije njega, putuje dužom putanjom i sada je na udaljenosti od oko 14,8 milijardi km od nas.)

Znanstvenici već duže vrijeme očekuju da Voyager 1 izađe iz dijela Svemira koji sadrži čestice Sunca, a zove se heliosfera, te da uđe u područje u kojem su čestice brojnije i nastale su od prastarih eksplozija s drugih zvijezda. Voyager je, naime, izgubio sposobnost mjerenja plazme čestica te stoga nije postojao jednostavan način na koji bi znanstvenici mogli odrediti je li došlo do prijelaza.

Korisne podatke znanstvenici su dobili zahvaljujući eksploziji na Suncu u ožujku 2012. godine. Za vrijeme eksplozije, valovi sunčevog materijala su poslani u Svemir. 113 mjeseci kasnije, kada je ova eksplozija došla do Voyagera u travnju 2013. godine, uzrokovala je vibriranje plazme koja ga okružuje. Instrument za određivanje valova plazme na Voyageru 1 (različit od detektora čestica plazme koji više ne radi) je izmjerio frekvenciju tih vibracija, čime su odredili i gustoću plazme oko letjelice. Rezultati su pokazali da je Voyager 1 okružen plazmom koja je 40 puta gušća od plazme koja ga je okruživala ranije kada se nalazio u heliosferi. „Zbog toga što ne postoji ni jedan drugi mogući zaključak, mislim da ćemo morati i da smo dužni zaključiti kako smo zaista ušli u međuzvjezdani prostor“, danas je na konferenciji za medije rekao Gary Zank, sa Sveučilišta Alabama u Huntsvilleu.

Na osnovi naglih promjena u gustoći plazme oko letjelice, istraživači su čak odredili i točan datum kada je Voyager 1 napustio Sunčev sustav i prešao granicu između heliosfere i međuzvjezdanog prostora, a taj datum je 25. 8. 2012. godine.

Mala letjelica koja je to uspjela učiniti, kako navodi voditeljica projekta Suzanne Dodd s NASA Jet Propulsion Laboratory u Pasadeni, u Kaliforniji, s godinama stari i tehnološki je slaba: prosječni pametni telefon ima tisuću puta više memorije nego ova letjelica. Unatoč tome, instrumenti Voyagera 1 još uvijek rade i dalje šalju signale na Zemlju. Znanstvenici procjenjuju da letjelica još uvijek ima dovoljno snage za upravljanje instrumentima do 2020. godine, a tada će ih polako početi gasiti, jedan po jedan, dok u potpunosti ne prestanu raditi 2025. godine. Voyager 1 još uvijek ima jedno cijelo desetljeće za istraživanje Svemira u koji je ušao.

„Ovo označava početak novog razdoblja istraživanja za Voyager: istraživanja Svemira u prostoru između zvijezda“, rekao je Ed Stone, znanstvenik koji radi na projektu Voyager već dugo vremena.

Novi pronalasci predstavljaju prekretnicu za tim znanstvenika koji rade na projektu Voyager. Upravo oni su u lipnju najavili da će letjelici trebati još nekoliko godina dok ne uđe u međuzvjezdani prostor. Posljednji podaci su otklonili sumnje većine članova tima, rekao je Stone.

Najnoviji se izvještaj, objavljen u časopisu Science, slaže sa zaključcima drugog rada u kojem se navodi da je Voyager 1 napustio Sunčev sustav, a zasniva se na podacima o magnetskom polju, objavljenima u Astrophysical Journal Letters. Glavni autor tog rada, fizičar Marc Swisdak, sa Sveučilišta Maryland, kaže da se ta dva projekta nadograđuju jedan na drugi. „Mislim da su autori imali izvrsnu osnovu za mjerenje i tumačenje,“ rekao je on.

U ovih 36 godina, obje letjelice Voyager su posjetile sve planete Sunčevog sustava i otkrile 23 mjeseca oko njih. Svaka od njih ima i vremenske kapsule u obliku fonografskih zapisa na kojima su zapisi glazbe, prirodnih zvukova, glasovnih pozdrava na 56 jezika, fotografije i dijagrami koji prikazuju život na Zemlji. Voyager 1 je na putovanju koje bi ga moglo dovesti unutar 1,6 svjetlosnih godina od zvijezde zvane AC+79 3888, a to će biti nakon što letjelica već izgubi sposobnost prijenosa podataka o tom susretu znanstvenicima koji je prate na Zemlji

Izvor: Scientific American

Podijeli.