ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Nestali let Malaysia Airlinesa - kako se prati zrakoplov?

Prije nešto više od dva tjedna, točnije 8. ožujka, nepunih sat vremena nakon polijetanja, let Malaysia Airlinesa MH370 jednostavno je nestao s radara i od tada mu se gubi (gotovo) svaki trag. Unatoč mnoštvu teorija, koje uključuju i terorizam i otmicu te velikom broju ljudi uključenih u potragu, još uvijek nije jasno što se zapravo dogodilo s letom MH370, kao ni to kako je moguće da u današnje vrijeme avion jednostavno nestane, bez ikakvog traga. 

Let MH370 prevozio je 239 putnika i članova posade od Kuala Lumpura do Pekinga, no nažalost, do svoga odredišta nikad nije stigao. Četrdesetak minuta nakon polijetanja avion je jednostavno nestao s radara, uz posljednje riječi pilota koje su dale naslutiti da je sve u redu – 'Laku noć'. Sat vremena kasnije, vojni radar uspio je locirati avion na potpuno neočekivanom mjestu, daleko van rute koju je let MH370 trebao slijediti, nakon čega mu se gubi (gotovo) svaki trag. Prema riječima Malezijskog premijera Najib Razaka, poznato kretanje aviona daje naslutiti da se radi o namjernom činu nekoga od onih koji su bili na tom letu. Iako nije želio reći radi li se o otmici ili ne. 

Podaci dobiveni sa satelita ukazuju na to da je avion i 7.5 sati nakon zadnjeg očitovanja na radaru još uvijek bio u zraku te da je vjerojatno kako je letio prema jugu, pravcem takozvanog južnog luka. Kako, prema riječima premijera Razaka, nije bilo jasno dali se avion kretao južnim ili sjevernim lukom, dvama pravcima koje su istražitelji naveli kao moguća na temelju podataka koje su imali, istraga se u početku bazirala na sjeverni luk. Kako na tom pravcu avion nije pronađen, a i zahvaljujući novootkrivenim podacima dobivenim sa satelita, koji su otkrili i velike, nepoznate objekte na južnom luku, za koje se vjeruje da bi mogli biti ostaci nestalog aviona, istraga je prebačena na južni luk.

Nestanak Boeinga 777 te nemogućnost pronalaska istog, unatoč postojećoj naprednoj tehnologiji, komunikacijskim sustavima i velikom broju satelita u Zemljinoj orbiti, otvorio je zabrinjavajuće pitanje - kako je moguće da, u današnje vrijeme, jedan avion jednostavno nestane? Jasno je kako su sustavi komunikacije u avionu u jednom trenutku (ručno) isključeni, no još uvijek ostaje nejasno kako to da, čak i takav avion, nije moguće na neki način identificirati i pratiti. 

Kako, dakle, funkcionira komunikacija s avionom te praćenje kretanja istog? Standardna međunarodna praksa je nadzor zračnog prostora korištenjem dva radara - primarnog i sekundarnog. Primarni radar radi na principu odašiljanja i primanja radio signala i ne ovisi o praćenom avionu, no kratkog je dometa, što ograničava njegove mogućnosti praćenja. S druge strane, sekundarni radar ovisi o avionu kojeg se prati, jer je signal koji radar primi od aviona jedinstveni 4-znamenkasti broj, takozvani identitet aviona, koji sadrži informaciju o visini. Na temelju nekoliko uzastopnih informacija koje radar primi od aviona, određuje se smjer i brzina aviona, informacija koju dalje koristi kontrola leta.

To znači da avioni moraju biti opremljeni odašiljačem koji je u mogućnosti odaslati 4-znamenkasti broj kada od radara primi signal. Današnji avioni jesu opremljeni takvim odašiljačem, a kojeg je moguće ručno isključiti i time onemogućiti komunikaciju aviona i radara. Poput primarnog radara i ovaj je radar kratkog dometa, oko 260 km, iz kojeg razloga avioni sa zračnom kontrolom i ostalim avionima, nakon što izađu izvan dometa radara, komuniciraju putem visokofrekvencijskog radija ili satelita. 

Svima je dobro poznato da se, za praćenje i snalaženje u prostoru, ljudi svakodnevno koriste GPS-om pa se postavlja pitanje kako to da se istražitelji nisu koristili GPS podacima za pronalazak aviona. Odgovor je vrlo jednostavan - današnji sustav nadzora zračnog prostora bazira se (isključivo) na radarima. Piloti koriste GPS za određivanje vlastitog položaja na mapi, ali se ti podaci ne šalju zračnoj kontroli na Zemlji. Moderni avioni u stanju su slati spomenute GPS podatke satelitskim sustavima praćenja, no obrada svih tih silnih podataka je zahtjevna pa se ovakva komunikacija koristi samo u udaljenim područjima, gdje ne postoji nadzor radarima. 

Podijeli.