ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Istraživanje dokazalo vezu između uma i tijela

Po prvi put istraživači su prikazali kako svjesna meditacija ili sudjelovanje u grupi podrške ima pozitivan fizički učinak na staničnoj razini kod žena koje su preživjele rak dojke.

Dokazano je da telomere (krajevi kromosoma) zadržavaju svoju dužinu kod osoba koje su preživjele rak dojke i meditiraju ili su dio grupne podrške, dok su kod osoba iz druge grupe koje nemaju takve aktivnosti telomere bile kraće.

Premda svojstva telomera za upravljanje bolestima nisu sasvim objašnjena, kraće telomere su povezane s nekoliko različitih bolesti, kao i sa starenjem stanica, dok se smatra da duže telomere štite od bolesti.

„Već znamo da će vam psihološke intervencije poput svjesne meditacije pomoći da se mentalno osjećate bolje, ali sada prvi put imamo dokaz da mogu djelovati na ključne dijelove vaše biologije," rekla je dr. Linda E. Carlson, jedna od vodećih istraživača.

„Iznenadilo nas je da smo mogli vidjeti razliku u dužini telomera tijekom tri mjeseca istraživanja," rekla je dr. Carlson. „Potrebno je i dalje istraživati kako bismo bolje odredili moguće pogodnosti za zdravlje, ali ovo je uzbudljivo otkriće koje nam je dalo ohrabrujuće vijesti."

Studija je objavljena u časopisu Cancer.

Ukupno je 88 osoba koje su preživjele rak završilo ovakvu terapiju tijekom tri mjeseca i bilo uključeno u studiju. Prosječna dob je 55 godina i većina sudionika je već završilo liječenje dvije godine ranije. Kako bi bili dostupni za sudjelovanje u studiji, morali su biti znatno emocionalno potišteni.

U grupi za oporavak zasnovan na punoj svijesti, sudionici su osam puta tjedno dolazili na grupne sastanke koji su trajali 90 minuta, a na njima su dobivali upute o svjesnoj meditaciji i blagoj Hatha jogi, a sve to s ciljem da postignu potpunu svijest o sadašnjem trenutku. Sudionici su također trebali meditirati i raditi jogu kod kuće 45 minuta dnevno.

U grupi za liječenje kojim se potiče izražavanje, sudionici su se sastajali po 90 minuta tjedno, 12 tjedana, a potaknuti su da otvoreno govore o svojim brigama i osjećajima. Ciljevi su bili izgradnja uzajamne podrške i pomaganje ženama da izraze razne komplicirane i pozitivne emocije, te da ih ne potiskuju i ne guše.

Sudionici druge druge su u grupe razvrstani nasumično, a pohađali su i jedan seminar o upravljanju stresom koji je trajao šest sati. Svim sudionicima studije je izvađena krv i izmjerena im je dužina telomera prije i poslije terapije.

Znanstvenici su prikazali kratkotrajni učinak tih terapija na dužinu telomera u poređenju s drugom grupom, ali nije poznato je li učinak trajan. Dr. Carlson kaže da je potrebno istražiti imaju li psihosocijalne terapije pozitivan učinak i nakon tri mjeseca koliko je trajalo istraživanje.

Allison McPherson je saznala da ima rak dojke 2008. godine. Kada se priključila studiji, stavili su je u grupu za oporavak koja se zasnivao na svijesti. Danas kaže da joj je to iskustvo promijenilo život.

„Na početku sam bila skeptična i mislila sam da su to samo bajke", kaže McPherson koja je godinu dana išla na kemoterapiju i razne operacije. „Ali, sada sam svjesna cijeli dan i to me podsjetilo da trebam manje reagirati i biti ljubaznija prema sebi i prema drugima."

Sudionica studije, Deanne David, je također bila u grupi koja se zasniva na svijesti.

„To što sam bila dio ovoga me promijenilo", kaže. „Mislim da ljudi koji su uključeni u svoje vlastito putovanje zvano rak mogu imati pogodnosti od učenja o punoj svijesti i povezivanju s drugima koji proživljavaju iste stvari."

Izvor: Alberta Health Services


Podijeli.