ZNANOST: hrvatski znanstveni portal

Serum za Ebolu - objašnjenje američkog eksperimentalnog liječenja

Američki liječnik koji je radio u Zapadnoj Africi te još jedna zdravstvena radnica, također iz Amerike, a koji su se zarazili Ebolom, od ove se smrtonosne i zarazne bolesti liječe eksperimentalnom metodom.

Nancy Writebol, radnica humanitarne organizacije Samaritan's Purse dobila je eksperimentalni serum, a Kent Brantly, liječnik iz iste organizacije, bio je na transfuziji krvi gdje je primio krv pacijenta koji se oporavio od Ebole, kako se navodi u NBC News.

Premda kruže različite informacije i nitko nas ne obavještava o tome što je točno taj eksperimentalni serum, vrlo je vjerojatno da obje metode sadrže antitijela virusa Ebole, kaže dr. William Schaffner, professor preventivne medicine i infektivnih bolesti u Medicinskom centru Sveučilišta Vanderbilt u Nashvilleu, Tennesseeju. Antitijela kod pacijenta mogu usporiti umnožavanje virusa i imunološkom sustavu dati vremena da se oporavi.

„Iza nas je duga tradicija korištenja imunoloških seruma kao lijeka”, rekao je Schaffner za Live Science. „Pacijent primi antitijela i nadate se da će ona zaustaviti virus i spriječiti njegovo umnožavanje.

Trenutno nema lijeka

Trenutna zaraza Ebolom najveća je u povijesti i uzela je previše života u Sierra Leoneu, Guineji i Liberiji. Liječnici bez granica su rekli da je kriza „izmakla kontroli“. U Sierra Leoneu proglašeno je stanje opće opasnosti, zatvorene su sve škole a mjesta gdje ima zaraze su u karanteni.

Za Ebolu nema lijeka ni cjepiva, premda ih se nekoliko priprema. U časopisu Nature ove su godine objavljeni rezultati prema kojima je jedan lijek povećao broj preživjelih  majmuna koji su bili izloženi virusu vrlo sličnom Eboli, a koji se zove virus Marburg. Organizacija Public Health iz Kanada testira još jedan lijek s antitijelima, a firma Tekmira Pharmaceuticals razvija eksperimentalni lijek koji prekida miješanje RNA kako bi blokirao umnožavanje virusa, javlja Forbes.

Metode koje uključuju antitijela

Što se tiče američkih zdravstvenih radnika, jedna mogućnost je da je Writebol primila koncentrirani oblik antitijela virusa od nekoga tko ga je preživio, rekao je Schaffner. Kako bi se napravio takav lijek, istraživači bi morali izdvojiti i koncentrirati antitijela osobe koja je preživjela Ebolu.

Ako je Writebol primila takav imunološki serum, skoro sasvim je sigurno da je on morao biti napravljen na mjestu izbijanja zaraze i došao je od nekoga tko je bio zaražen istim virusom ebole kao i ona, rekao je Thomas Geisbert, virolog s Medicinskog fakulteta u Galvestoneu, koji radi na mogućem lijeku za Ebolu. Postoji nekoliko vrsta virusa Ebole, trenutna zaraza uzrokovana je vrstom Zaire.

Piše se kako Brantly prima transfuziju krvi četrnaestogodišnjaka koji je preživio bolest.

Kod infekcije Ebolom, virus prvo onesposobi prvu liniju imunološkog sustava a onda se umnožava. Zatim se probija kroz stanice po cijelom tijelu i oštećuje ih, te na kraju izaziva višestruko otkazivanje organa.

Oba eksperimentalna lijeka, ako djeluju, trebala bi smanjiti zarazu jer bi se vezala za virus i spriječila njegovo umnožavanja, što imunološkom sustavu daje dovoljno vremena da regenerira svoje stanice i bori se protiv bolesti, kaže Geisbert.

Ipak, takvi lijekovi vrlo vjerojatno imaju ograničeno djelovanje. U posljednjim stupnjevima bolesti, u procesu koji se zove citokinska oluja, u imunološkom sustavu nastane tolika zbrka i upalne molekule koje se zovu citokini napadaju tkivo tijela.

Tada vas samo 24 do 72 sata dijeli od smrti i imate veoma snažnu hemoragijsku groznicu i vjerojatno nema tog lijeka koji vas može spasiti, rekao je Geisbert za Live Science.

Hoće li djelovati?

Nije jasno hoće li antitijela pacijenata koji su se oporavili djelovati. Kada je 1995. godine izbila groznica, osam pacijenata je primilo serum dobiven iz krvi ljudi koji su preživjeli Ebolu i samo jedan od njih je umro. Ipak, ti pacijenti su možda već bili na putu ka oporavku kada su primili lijek, rekao je Geisbert.

Kada su Geisbert i njegove kolege testirali lijek dobiven iz ljudskih antitijela na majmunima zaraženim Ebolom, antitijela nisu uspjela zaštititi majmuna vrste rhesus macaques od infekcije i smrti. Ipak, MB-003 koktel antitijela Ebole koji je napravila firma Mapp Biopharmaceuticals štitio je majmune izložene virusu, kako se navodi u studiji objavljenoj u časopisu Science 2013. godine. Kod životinja su se neki noviji lijekovi s antitijelima pokazali učinkovitijim u borbi protiv bolest, možda zato što su bili bolje usmjereni na bolest, rekao je Geisbert.

Mjerenje učinka

Tijekom posljednje zaraze, oko 40 posto zaraženih je ljudi preživjelo i bez lijekova, zbog čega je teško mjeriti njihovu učinkovitost, rekao je Geisbert.

Kako bi odredili djeluje li lijek, liječnici bi morali izmjeriti količinu virusa u krvi i tjelesnim tekućinama kod mnogih pacijenata prije liječenja, a poslije toga to opet vrlo često činiti. Ako lijek bude djelovao, očekuje se nagli pad broja čestica virusa koje kruže po tijelu ubrzo poslije ubrizgavanja, a ne postupno smanjenje broja čestica, rekao je Schaffner.

Međutim, čak bi i tada bilo teško reći djeluje li liječenje, rekao je Geisbert.

„Bojim se da će lijek dati nekome tko je na samrti, a onda će za smrt okriviti lijek, mislim da to nije pošteno“, rekao je Geisbert. 

Izvor: LiveSci

Podijeli.